Ne prizivaj mrak nikada stihom,
jer ne znaš koji vjetar se šulja,
nek ti je srce k’o toplo sunce,
bježi od mutnih taloga mulja.

Ne prizivaj mrak nikada stihom,
sa živog vrela vode se napij,
podigni pogled, vidi vrhunce,
c’jedi se Nebo, ti sve iskapi.

Ne prizivaj mrak nikada stihom,
svjetiljku čuvaj s dovoljno ulja.
Za mračnih dana i bolnih rana
postani svjetlo – čisto, bez mrlja.