Skrivena ispod sloja prašine
Duboko u ladici
Zaboravljena
S posvetom u jednom retku
Srcem ispisanom
Za tebe pjesma napisana
Jednog ljeta
Dok su borovi mirisali
A valovi pjevali
Uz zvuke violine
Dok su se jedra
Pod vjetrom nadimala kao njedra
Ispunjena ljubavlju
Pjesma je rođena poput Venere
Upila je magičnost trenutka u sebe
Zaživjela riječima
I onda zaboravljena
Godine su je skrivale
Zajedno sa uspavanim uspomenama
No, nemir ju je srca pronašao,oživio
Udahnuvši joj dah života
Jecajući uz zvuke usnule violine
Zapjevalo je srce stihove davno zaboravljene
Sa svakim svojim otkucajem
Jedan stih, jednu uspomenu
Tanke su žice drhtale, treperile
Nakvašene suzama sjećanja
Dok se pjesma razlijevala
Nježno
Tiho
Iz nutrine duše ispunjene
Oslobađajući prošlost
Da zagrli sadašnjost
SUZANA MARIĆ
02/02/2023 at 7:50 pm Permalink
Hvala najljepša, draga Katarina 🙂