Hladnim usnama dodirujem stijenu oštrih vrhova

a htjela bi njenu hladnoću imati u sebi

prodrijeti ranu u srcu i ruke sklopiti u molitvu

od pogleda se sakrivati,

da suze mi ne vide i nemoć mojih očiju

što kao kazna me sustižu u noći bez sna

Izmičem dodirima i lukavim riječima

podivljalih i nestalih valova ka sreći

Mnoštvo me okrivljuje za sve dane svete

kada su noći plakale

I za dodire me okrivljuju što poklanjala sam tebi

a nikada nisu saznali, da u bijedi se ljubav rodi

molitvom poklonjena iz ruku ukradena,

a slika na obrazima zauvijek u kamen pretvorena

Usnama utiskujem u hladni kamen ranu da zacijeli

vriskom boli lomim sve tuge u srcu

i poželim

da besramnici u njemu ugledaju i svoje lice