Ja sam zrno pijeska koje svijetom luta,
ni korijena nemam, a nemam ni krila.
Bacio me vjetar kao da sam ništa
ali me je Zemlja opet zagrlila.

Ne bježim u prošlost. Ne treba mi teret
neispunjenih želja niti lažna nada.
Ne gradim budućnost na temelju od snova.
Ja sam trenutak – ovdje i sada.

Udahom svojim oblikujem dane,
a svijet oko mene mi daruje ljepotu.
Ja ne gubim vrijeme i sve što stane
u mrvicu sreće, ja darujem životu.

Mogu biti čovjek, mogu biti stijena
i nebo i ptica i šuma i voda
i mogu biti malen, a toliko velik
koliko je velika i moja sloboda.

Ja sam zrno pijeska koje svijetom luta
i dok me u mrežu sudbina ne zaplete
pustit ću da život bude samo igra
za ovo, u meni, zaigrano dijete.