Slutnja

Povjetarac me ziba poput križa
ne prepoznajem svoj lik u ogledalu
čak i samoća mi je draža i bliža
sve više sam nalik starome gunđalu.

Kadikad izlazim u šetnju gradom
ne srećem nit’ jedno poznato lice
gledam svakog prolaznika kradom
pitam se: gdje su te znane lutalice.

I tako, puna neke čemerne slutnje
sa svakim korakom i ja posustajem
iz daljine kao da čujem zvuk lutnje
dok mi duša sipi svakim izdisajem.

13 komentara za "Slutnja"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.