Vjetar se prehladio

Dajemo na znanje
Da se usred sunčanog dana
Iz grma jorgovana
Čulo glasno šmrcanje.

Vjetar se je prehladio
Skinuo je cipelice
Ostavio ih sred ulice
Cijeli dan bos je bio.

Sada kiše ,nos ga peče
Nitko se s njime igrati neće.
Zašto ? Poslušajte sada !
Samo provjerite, da se vjetar
Iza ugla ne prikrada.

Apćiha , apćiha
Kiše vjetar, poput kiše
Kosti ga sve bole
Ne može ovako više

-Prehlada me ulovila!-tužnim i promuklim glasom će vjetar,iz grma plavog jorgovana-A tako mi je dosadno ! Htio bih se igrati ! Kašljem, kišem…Apćihaaa,- jada se dalje,brišući nos. –Nitko se danas ne želi sa mnom igrati .Aaapćiha… Ha! Eno list me čeka na grani ! –pojurio je vjetar prema obližnjem drvetu i pozvao listić da se poigraju .
-Listiću, hajdemo se igrati ,bilo kako, samo da se igramo !-navaljivao je vjetar.
Žuti list je bio jako pospan ,ali je ipak pristao na igru.
Krenuvši sa igrom, vjetar odjednom kihne- Aaapćihaaa!-toliko silno je kihnuo da je otrgnuo list sa grane,te on odleti i nikada se više vratio nije.
-Joj, joj! Pobjegao je od mene . Neće se sa mnom igrati ! Aapćiha… -Jadikovao je,šmrkavi vjetar, vrativši se u grm . Malo je odrijemao ,pa se odjednom trgnuo ugledavši prašinu na putu. –Možda bi se ona htjela igrati sa mnom!-pun nade pomisli vjetar. –Prašino , bi li se ti poigrala sa mnom?Meni je jako dosadno , a i ti samo ležiš tu na putu. Prašina ga je sa veseljem pogledala i rado prihvatila poziv ,jer joj je bilo dosadno . Uhvatili su se za ruke i potrčali ,kad odjednom … -Aapčihaaa!- kihnu ponovo vjetar ,a prašina se razleti na sve strane.
Ostavši ponovo sam ,vjetar je tužno zaplakao. Sa neba ga je ugledao bijeli ,pahuljasti oblačić ,pa ga dozvao.-Vjetre, dođi ,poigrajmo se! Sav radostan , vjetar je poletio u susret oblaku . Naganjali su se cijeli dan . Odjednom se oblak umorio i počeo znojiti , pokupio je prehladu od vjetra.- Apćihaaa…

 

 

 

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
Foto: crteži comFotografija Suzane Kostelac Marić.

8 komentara za "Vjetar se prehladio"

  1. Sani
    06/10/2017 at 4:59 pm Permalink

    simpaticna, zanimljiva priča. Možda se nekima čini da je lako napisati pjesmu za djecu, ali nije baš tako..treba pridobiti i zadržati pozornost djece…tebi to polazi za rukom…ja ne bih znao
    lp Suzi

  2. Suzana Marić
    06/10/2017 at 5:32 pm Permalink

    Sani, vjerujem i držim se toga,da djecu ne trba opterečivati suvišnim riječima. Po mome ,pjesmice moraju imati dozu humora, te biti razigrane kako bi privukle dječju pažnju . Mora da sam ja previše djetinjasta,pa mi nije teško pisati za djecu.Vjerujem ,da pokušaš ,da bi uspio . Nikad ne reci nikad. Veliki pozdrav ti šaljem 🙂

  3. Murtulica
    06/10/2017 at 5:53 pm Permalink

    Samo ti ostani djetinjasta i nastavi pisati, krasne priče i pjesmice, za dječicu i one druge, naravno!
    Lp 🙂

  4. Suzana Marić
    06/10/2017 at 5:56 pm Permalink

    Pa kada ću onda odrasti i uozbiljiti se, Murtulice 😉

  5. boba grljusic
    06/10/2017 at 6:04 pm Permalink

    sjajno ti polaze za rukom ove dječje pričice ,nije to lako kako reče Sani .
    Nemoj nikad prestati pisati za dječicu !
    pozdrav tebi

  6. Suzana Marić
    06/10/2017 at 6:10 pm Permalink

    Dok je mene i dok budem mogla držati ovu moju olovku ,djeca će dobiti pjesmicu ili priču . Bobo ,hvala ti na podršci ,znači mi . Veliki pozdrav 🙂

  7. Marija
    06/10/2017 at 6:15 pm Permalink

    Ha, ha zabavno, živo, uživam ja, a kako ne bi dijete:)

  8. Suzana Marić
    06/10/2017 at 9:29 pm Permalink

    Marija, obradovala si me komentarom, hvala ti od srca !
    Laku noć ti želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.