Ja sam vam poeta modernog doba
Sejvam pjesme na storidžu hard diska,
Na fejsbuku sam već tražena roba
Gdje me lajka svijet dostupna i bliska.
Ja sam pjesnik digitalnih pjesama
Da me drugi ne prozovu luzerom,
One žive na IP adresama
Zaključane pasvordom i juzerom.
Jedan i nula šaljem preko žica
A ni vajrles me bogme nije sram,
Kako silazi stih s moga lica
Reći će i to jednom moj hologram.
katarinab
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
20/05/2013 at 8:54 pm Permalink
🙂 hahaha to nas ide sve, virtualne virtuoze 🙂
20/05/2013 at 8:55 pm Permalink
simpa 🙂 😉 dobro da ne pritisnu delete
20/05/2013 at 8:56 pm Permalink
Ma pjesma je šaljivog karaktera
Nadam se da Marija neće cenzurirati 🙂 🙂 🙂
20/05/2013 at 9:00 pm Permalink
Ako se ne znamo šaliti na vlastiti račun, pa ne bi onda trebali ni na tuđi 🙂 🙂 🙂
20/05/2013 at 9:01 pm Permalink
potpuno se slazem 🙂
20/05/2013 at 9:18 pm Permalink
Najbolji mi je hologram. Kako ga se sjeti!:D 😀
20/05/2013 at 9:37 pm Permalink
Sjetio sam se da hologram ne pije pivu ili vino 🙂
Zapravo se nadam da se svi autori ovog divnog portala jednog dana mogu skupiti na nekoj cugi onako fejs to fejs, naravno, učenici i profesorica. 🙂 🙂 🙂
21/05/2013 at 6:03 am Permalink
Ova je sjela 🙂 Kad se već rugamo drugima onda se treba malo i sebi narugati. Nismo ni mi neki sveci, imamo i mi slabosti i mana.
Pozdrav!
21/05/2013 at 6:06 am Permalink
Aljoša kao uvijek originalan. Pozlatio mu se hologram! 😀
21/05/2013 at 1:18 pm Permalink
Marko i Conseqence, pozdrav Veliki 🙂
21/05/2013 at 1:26 pm Permalink
Iako ne razumijem pola izraza jer moj otpor prema tim bezdušnim stvarima ne jenjava,svakako originalna pjesma.Ideju o čašici razgovora podržavam.
Sunčani pozdrav!
21/05/2013 at 4:43 pm Permalink
Hvala Tulipane na (ne)razumijevanju 🙂 🙂
Pokušao sam ko Ingrid lošim engleskim šaliti se malo na račun sve češće upotrebe engleskog, pogotovo na društvenim mrežama
kao što je facebook i čini se da sam uspio pomalo zbuniti naciju 🙂 🙂 🙂