Riječi mu vise niz grlo k'o isplažen jezik pseta kakvo to svjetsko čudo pjeva smiješni poeta?
Odjednom dobaci netko: "Hej, promašio si zemlju!" K'o sunce se samo smješk'o. Bar uopće nemam tremu.
Malo se sapleo, stao... Haj'te, ta pogriješi svatko. Kad ponovo krene. Jao! Pjesma mu ne valja glatko.
Još nerazumljiv je bio. Čitao sebi pod bradu. Čak i da nije to htio pokvario je paradu.
Konačno stiže do kraja krenuo ka svome mjestu. Aplauz je sve od sjaja što krasi smiješnog poetu.
Ovo je nastalo pod dojmom jučerašnjeg čitanja poezije na poetskoj večeri, čast izuzetcima, bilo je krasnih pjesnika, no i nadripjesnika od kojih su neki zaslužili da ih ovakvim riječima ispratim na njihovo mjesto. Malo zabave, a poslije ću obrisati ovo.
Suzana Marić
19/05/2013 at 7:55 pm Permalink
Nemoj brisati, odlično je! Pa taman da se odnosilo i na mene 🙂
19/05/2013 at 7:56 pm Permalink
Nisi ti jučer čitao poeziju sa mnom. Dakle, ne odnosi se na tebe. 🙂
19/05/2013 at 8:06 pm Permalink
Ovom komentaru nije potreban komentar.Svatko ima svoje mišljenje i zato ne treba brisati ovaj osobni dojam nečije poezije.Pozdrav.
19/05/2013 at 8:09 pm Permalink
Nema potrebe da brišeš jer mi volimo zezanciju. Pa nismo ovdje na natječaju za nobelovu nagradu 🙂 I ja imam jednu sličnu negdje u arhivi, mislim da se zove Pjesnik bez pjesničkog dara.
Lijep pozdrav!
19/05/2013 at 8:18 pm Permalink
Nadam se da je prošlo ok, sjećam se tvojih malih bojazni u komentaru na onaj Klaunov maslačak. Cirkusa je uvijek bilo, ali ako ništa i onim malo ili puno lošijima treba dati aplauz bar za hrabrost. A oni što misle da znaju , a ne znaju će i tako nastaviti živjeti u krivom uvjerenju.
Ja sam kao i Mario za to da ostaviš pjesmu, ona je osvrt na jedno doživljeno iskustvo, a dojmovi su takvi kakvi jesu. Još mi je draže da si približila i povijest nastanka pjesme, ali naravno odluka je uvijek autorova.
Pozdrav Veliki 🙂
19/05/2013 at 8:28 pm Permalink
Dobro je prošlo. Bojala sam se jako i to nekoliko dana prije čitanja, ali taj dan baš ništa.
Cirkusa je bilo, no ipak mi je drago da nisam ja bila glavni cirkusant. Napravila sam jednu grešku, pročitavši: “Svjetliteljice ljudskoga roda…” umjesto “neba” i ispravila se.
Sve u svemu dobro je to iskustvo. Više se ne bojim toliko. Možda mi je baš trebalo da vidim kako neće propasti svijet ako i pogriješim. 🙂
19/05/2013 at 8:49 pm Permalink
Stavila si pod šaljivo i to je u redu. Male greške znaju biti simpatične.Samo umišljene veličine ne volim slušati. Pusti pjesmu. dala si mi nehotice ideju za novu igru. Sutra ću predložiti da malo razradim.;)
19/05/2013 at 9:18 pm Permalink
Hej, promašio si zemlju!”
baš je dobra, treba prizemljiti,pozdrav
sigurna sam da ti nitko nije zamjerio,to je sve o.k. uvijek srce tuče negdje u grlu od uzbuđenja
19/05/2013 at 9:26 pm Permalink
Bilo bi dobro da je to njega prizemljilo. Bojim se da nije. Nije on to ni čuo.
Izgleda mi nisu zamjerili grešku, organizatorica me pozvala na slijedeće čitanje za dva tjedna. 🙂
19/05/2013 at 9:53 pm Permalink
Čestitam, samo naprijed ako te to veseli i uživaš u tome , to je najbitnije,
malo sam možda neozbiljan ali za mene je puno stvari igra, pa pretpostavljam da ako prihvatiš igru , a duboko u sebi znaš da si dobar u njoj, onda nema problema, pozdrav Veliki 🙂
20/05/2013 at 7:26 am Permalink
odlicna pjesmica 🙂 . citanje vlastite poezije inace izjednacavam sa poziranjem za akt. svaka cast na hrabrosti. svagdje se mogu naci umisljene velicine. pjesmica nije uvredljiva niti vulgarna. ne postavljas se kao autoritet za poeziju vec prenosis iskustvo publike. meni se cini da se malo rugas i vlastitoj izvedbi 🙂
20/05/2013 at 8:43 am Permalink
Lijepo.
Pozdrav.
20/05/2013 at 10:33 am Permalink
Iluzija, samoironija je uvijek dobrodošla kao lijek za umišljanje veličine. Nastojim svoju dozu ne zaboraviti, nasmijati se sebi u lice. 🙂 Pozdrav šaljem.
Pozdrav i tebi, Prolazniče. )