Da napišem pjesmu o trenutku
kad u boli rađa se cvijet
ma tko će uhvatit tren
ne stigoh
ne znadoh
uzalud htijenje
ljepota me pretekla
praskom me na pola presjekla
nehotice
dok se rasipala
u laticu se rasuta sitna utkala
bez riječi me ostavila
21/05/2013 at 4:09 pm Permalink
ljepota me pretekla
praskom me na pola presjekla
nehotice
dok se rasipala
pozdrav
21/05/2013 at 4:11 pm Permalink
praskom me na pola presjekla
nehotice
dok se rasipala
u laticu se rasuta sitna utkala
bez riječi me ostavila
jako dobra,pozdrav
21/05/2013 at 4:29 pm Permalink
ljepota me pretekla
praskom me na pola presjekla
nehotice
Nekad ljepotu stvorenog osjetimo do bola . 🙂
21/05/2013 at 4:40 pm Permalink
Ponekad zanijemimo od ljepote i ne stignemo je zapisati, a ona se već pretvori u nešto drugo.
Pozdrav Boba 🙂
21/05/2013 at 5:59 pm Permalink
ne znadoh
uzalud htijenje
ljepota me pretekla
praskom me na pola presjekla
Javljaju se trenuci. I nestaju. Tragove koji ostaju u pamćenju virtuozno donosiš željom i potrebnom da ih opišeš i stvoriš poeziju. Divim ti se. Neprestano.
Veliki pozdrav Boba!
21/05/2013 at 6:28 pm Permalink
E tek mene si pjesmom bez riječi ostavila, zaista, prelijepa pjesma. Pozdrav 🙂
21/05/2013 at 7:50 pm Permalink
uzalud htijenje
ljepota me pretekla
praskom me na pola presjekla
Nabujaju emocije, osjećaj ljepote raste u nama, a riječi niotkuda. Pozdrav!
21/05/2013 at 8:11 pm Permalink
Da napišem pjesmu o trenutku
Najteže je uloviti trenutak. 🙂
22/05/2013 at 7:52 am Permalink
…kad se raspadnemo od ljepote, ili bola, ili od jednog i drugog….
22/05/2013 at 8:49 am Permalink
naši osjećaji kao i smisao za lijepo trebali bi imati fotoaparat, po mogučnosti sony digitalac da u trenu zabilježimo dojam,lijepo Boba, pozdrav!