Smokve

img_1614

On

smokve sam dragoj donio

zrele smokve s toploga juga

nije ih jela draga moja

samo je gledala

smokve zrele

udisala miris njihov

i onda

tiho zaplakala

Ona

smokve sam noćas dobila

zrele smokve s toploga juga

mirisale su smokve zrele

na sunce

na oblutke

na male brodice

na mreže ribarske

na more moje

 

5 komentara za "Smokve"

  1. branka
    13/04/2017 at 7:06 am Permalink

    Bravo, bravo, bravo! Prepuna čežnje, sjete i osjećaja. Zadivljujuće!

  2. mirko1
    13/04/2017 at 10:46 am Permalink

    Snaga poetske ljepote ipak nije neizreciva. Ona ovdje zapljuskuje na način da svačijoj duši ugodi. Budući da nisam knj.kritičar, mogu samo dodati još jeno BRAVO na tri Brankina!!!

  3. Consequence
    13/04/2017 at 5:12 pm Permalink

    Ona zatočena u nekom hladnom dvorcu, sa samoćom druguje, negdje u kutu oka zrcali se plava čežnja – more. Osjetiti dašak morske svježine, pomniti njegovu širinu, dozvati u sjećanje njegove boje i mirise, nije moglo proći drugačije nego da zaplače. Ne možeš ptici uzeti nebo, a donijeti oblak na rukama i čekati da zapjeva.

  4. nevenka
    17/04/2017 at 6:29 pm Permalink

    Vlad, ova ti je posebna
    LP

  5. Murtulica
    17/04/2017 at 7:01 pm Permalink

    Nježna, sjetna, prelijepa!!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.