MJ

Prosinca sam jednog snježnog
jednog dana neizbježnog
na pustoj cesti tebe srela
mirno proći ja sam htjela.

Kad počne vjetar u visinu
vitlat tvoju pelerinu
pogledah ti ja u oči
dan se sruši, planu noći.
.

Začuh negdje ponoć kuca
ili je to odjek srca
ljubio si plaho mene
moje zjene zatvorene.
.

Fantazma si il’ opsjena
došao iz svijeta sjena
il’ ljubavi ti si sila
što je  vijeke  preskočila.
.

Kad otvorih opet oči
nema te u praznoj noći
samo tvojih stopa trag
urezan u bijeli sag.