blog.dnevnik.hr

Sunce odvlači svoj prsten iza gorskih visova

Tijelo se moje prepušta  svijetu snova

 Jedna topla suza iz oka je kliznula

Meka ju je svila s jastuka upila.

Noć je sebična, sjajnu Lunu krije

Ni zvijezdama izići dozvolila nije

Oblaci tmurni nebom se viju

Kao da u sebi  moju tugu kriju.

San mi noćas ne da mira

U daleku, bolnu uspomenu dira

Donosi mi nemir ove tužne noći

Tvoj vragolasti osmijeh i zelene oči .