Pod Papukom ljutit boj se bije

Stara majka gorke suze lije

Uz nju tiho mlada snaha sjela

Suznog oka a lica bijela.

Nježno staroj ruke uhvatila

Muku svoju s njom podijelila

“Ne plaći mi draga svekrvice

Ne daj suzi ti danas niz lice

Završit će bitka pod Papukom

Doć’ će dragi, sa cvijećem pod rukom!”

Majka srca neutješnog bila

Krunicu u ruke uhvatila

Molila se Bogu svevišnjemu

Dala zavjet, sebi i njemu.

Da će rado i svoj život dati

Samo sinak živ joj da se vrati!

Al’sudbina okrutna je bila

Sokolu je polomila krila!

Pod prozorom stoji mlada snaha

Srce stišće, ostaje bez daha

Pa doziva majku muža svoga

Da zajedno opet mole Boga.

Majka tužno snahu pogledala

U njoj strašnu bol je ugledala.

Obje suze tada ispustiše

I njegovo ime izustiše.

Osjetiše dvije žene tada

Kako im se duša raspada

Izgubiše svoje najmilije

Dok još život zaživio nije.

Pao junak u ljutitom boju

Dozivajuć bolno dragu svoju.

Dok još nije dušu ispustio

Njeno je ime izustio.

Na rame mu crna ptica sjela

Duša bijela k nebu poletjela.

Još tuguje sokolova majka

Uz nju unuk i vjerna joj snajka.