Mjeseče skitnico
ti vragolasti stvore
zar ti ne znaš za ljubavne dvore
inatom srebra svijetliš s visoka neba
znaš da to začaranima ljubavlju ne treba.
Obješenjače stari,
zar ne voliš ljubavi čari
pa luči pališ  što nebo i oblake žari
zaklon i tmina pred njima bježi
dok zaljubljenima koža od strasti se ježi.
Ti spadalo žuto
samo se smješi
slobodno i viriš oblakom  pokrit ali šuti
neka su ljubavi tvojim sjajem posuti puti.
Ne šapći zvijezdama što u tmini se zbiva
čije siluete tama grli i pred pogledima skriva.