Poželim tako

da sam Isar

da kad koritom potečem

prisluškujem šapat prirode,

jer kada tečem

ja valjam bisere sa sobom, mrmorim,

dok krošnje drveća iznad mene

šire svoje raskošne grudi

u kojima se ptići legu …

.

Sve diše žuborom.

Poželim tako svjetlacem biti

svjetlucati rasklasanim poljem,

tražiti mjesto

tu, u grudima prirode

mjesto za umiranja…

.

Poželim tako

trunka prašine biti

na šlijemu starog Gota

pa da nošena vremenom sletim u Isar,

da tekući mrmorim prošlost.

.

Poželim tako

pjesnikom biti,

samo da nisam to što jesam!