Srce k’o srce, krvi vruće
Sve bi na tom svijetu htjelo
Pa luta k’o da nema kuće
Tijesan mu je dom tijelo.

Srce na tragu nemogućeg
Troši vrijeme, pa je, eto,
Između prošlog i budućeg
Na svome križu razapeto.

Srce malo leti pa pada
I ništa nema pa sve ima
Smjenjuju se sjeta i nada
Baš kao oseka i plima.

A onda dođu neki dani
Nit’ je plima, nit’ je oseka
Čovjek drži srce po strani
I preživljava od prosjeka.