Oblaci su se zažarili

Pod blijedim svjetlom jutra

Bacajući obojene zrake po snijegu.

Blaga je toplina u crnoj tami.

Nebo polagano otvara vrata

Prvim sunčevim zrakama

Što su se u snopovima raširile

Iznad uspavane šume.

Tišina, bijela tišina posvuda

Samo snijeg se iskri, bliješti

U svojoj bjelini.

Sjaje se ledeni kristali na granama

Poput skupocjenih ogrlica

A dah se smrzava.

Žute oči usamljeno lutaju bjelinom

Osluškujući pjev u visinama.

Odaziva se zovu

Pjeva grleno, tužno, razbija tišinu.

Na mekom joj krznu svjetlucaju pahulje

Dodirnute svjetlošću 

Grli ju šuma svojom sjenom

Dok na bijelom tepihu ostaju prvi tragovi…