Molim vas jednosmjernu kartu
i prazno mjesto pored mene
rezervirajte mi cijeli kolodvor
za vlak koji polazi u ponoć
Neka me isprati stara breza
šuštanjem lišća neka zaplače
stare klupe s mirisima napuštenog parka
neka znaju
da krećem na put bez povratka
Ponijet ću ruksak
lutku iz djetinjstva
sliku osmjeha na licima
maramicu izvezenu prvim slovom tvoga imena
zlatni križić s likom Isusa
bilježnicu ispisanu promuklim glasom
i poklonom za gostoprimstvo
omotanim mojim srcem
Kada stignem do stanice bez imena
oprostite
neću vam se moći javiti
osim uperenim pogledom na sliku osmjeha
isplakanom suzom u maramici
izvezenoj prvim slovom tvoga imena
poljupcem križića s likom Isusa
posljednjim pročitanim stihom
promuklog glasa
zagrljajem lutke iz djetinjstva
julija
Lav
24/12/2012 at 7:58 pm Permalink
tuuužno.pozdrav
25/12/2012 at 7:30 am Permalink
Peki, ova pjesma je posebna, plijeni srce svojom idejom, načinom pisanja, jako, jako dobra pjesma. Sretan ti Božić Peki 🙂
25/12/2012 at 7:36 am Permalink
Mirjana, ispisala si riječi koje nikako ne mogu ostati neprimijećene. Pjesma je bolno istkana, ima svoje polazište i neminovan kraj. Emocije su te koje dišu i kad sve prodje. Svejedno gdje ih čuvamo, da li je to maramica ili slika koja nas podsjeća …
Svako dobro 🙂
25/12/2012 at 11:18 am Permalink
hvala Enediel, Marija, blue 🙂 Sretan vam Božić prijatelji :-*
25/12/2012 at 3:13 pm Permalink
Mimi, odlicna pjesma…. posebna…
Uzitak ju je bilo citati.
Sretan Božić…
LP
26/12/2012 at 11:35 am Permalink
Hvala Kristiane…drago mi je pročitati ….Sretan Božić…