Još lebdi nad gradom melodija tiha
Starog verglaša koji usamljen luta
Samo melodija, bez riječi, stiha
Dva krajcara zvone u dnu kaputa.
—-
Jednog će dati svom vjernom drugu
Drugog podijelit između sebe i Boga
Pa krenut polako niz ulicu drugu
Sam, sa psom, bez doma svoga.
—–
Dok melodija tiha verglaša prati
Suza mu staro lice mije
Kamo da ide? Gdje da se vrati?
Duša mu bolna pitanja krije.
SUZANA MARIĆ
07/02/2022 at 6:01 am Permalink
Slika koja je nestala s naših ulica. Vrijedilo ju je zabilježiti.
07/02/2022 at 7:46 am Permalink
Slučajno sam naletjela na neke stare fotografije vergla i verglaša na netu, pa je došla inspiracija u trenu i tako nastala ova pjesma.
Mnogo toga odlazi ubzaborav, a nekada je lijepo, korisno i zanimljivo bilo.
Miha, zahvaljujem se i ugodan dan vam želim !🌹
08/02/2022 at 9:26 am Permalink
Prekrasno Suzana, oduševila si me. 🙂
08/02/2022 at 8:27 pm Permalink
I mene su ovi stihovi oduševili, Suzana. Lijepa i tužna pjesma. Kod mene u kvartu zasviraju ponekad na neki instrument. Po odjeći se može zaključiti da im ne pada sa neba.
Lp
11/02/2022 at 8:23 pm Permalink
Tonka, Katarina, zahvaljujem se i tople pozdrave vam šaljem 🙂