Stidim se
pogleda
kad se oči sretnu
ispred kontejnera surove realnosti
dva čoveka
u nadi da se nađe parče suvog hleba.
Stidim se
i za one što ne znaju za sramotu
za one što rasipaju
za one što ne shvataju
da njihovo malo
nekom znači mnogo u životu.
Stidim se
što više ne vidim ljudskost u ljudima
već samo mašine
bez savesti
sažaljenja
razumevanja.
Stidim se
jer svi smo mi ljudi 21 veka
mnogo nas je
a nigde čoveka.
Stidim se
baš svakog čoveka.
Marija
Suzana Marić
17/08/2012 at 7:28 am Permalink
Osjećam tvoju pjesmu svim srcem ,ja se stidim zbog istoh
pozdrav
17/08/2012 at 8:53 am Permalink
Stid zbog čovjeka, najžalosnije što može biti, a svi skupa tako kratko živimo u ovom beskrajnom bezvremenskom svemiru. Pozdrav 🙂
17/08/2012 at 9:06 am Permalink
Dobra socijalna Mile. Stid može pokrenuti akciju, ali i guranje glave u pijesak. Ali pjesma se ne može zatrpati. Lijep pozdrav!
17/08/2012 at 11:57 am Permalink
Odlična!
Pozdrav Mile!
17/08/2012 at 12:49 pm Permalink
Svaka čast na ovakvim stavovima!Sve je manje onih koji suosjećaju s nevoljama svoga bližnjega.
Pozdrav!
17/08/2012 at 6:50 pm Permalink
I trebamo se stideti!!!
Bravo Mile 🙂 Lep pozdrav 🙂
17/08/2012 at 7:31 pm Permalink
Vrag je davno odnio šalu. Kraj je nastupio onog i onakvog svijeta. Ovo je neki drugi svijet, svijet lopovluka, bezočnosti, nemorala, nadmenosti, svijet koji nema svetinja, pravca, uzora, najmanje savjesti i osjećajnosti. Da nije tako ne bi ni ti napisao takvu pjesmu, koja je, usput rečeno, UZALUDNA, ne pije vode, jer nema vode, a ima pretakanja iz šupljeg u prazno, ima beznađa iz kojeg niču počeci uništenja i ovakvog svijeta. Veliki pozdrav!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!