Volim kad ljudi imaju stila,

kad svojim duhom podižu mase,

idejama svojim kad rašire krila,

a ništa zauzvrat ne traže za se.

 

Oni su kotač ovoga svijeta

koji ga uvijek pokreće dalje.

Kroz njihova djela budućnost cvjeta

i dobre vibracije u svemir šalje.

 

Ali to nekima nije po volji

pa svoje principe nameću silom.

U strahu da ih ne zamijene bolji

svoj egoizam nazivaju stilom.

 

K’o ranjene zvijeri riknut će glasno

da sve što im prijeti sa zemljom se sravni

kako bi svima postalo jasno

tko je na vrhu i tko je glavni.

 

No moraju znati da čak i zvijezde

jednom ostanu bez svoga sjaja

pa tako i oni što visoko jezde

na kraju ipak dođu – do kraja.