PRAZNINA

PRAZNINA

prazninu obasjava svjetlost križa

jačinom koja prelazi u bol

ima li pak smisla

sjesti za njen stol

 

sama u praznini

i ona u meni

jedna u drugoj zrcalimo svijet

vrijeme je dakako

i s njom i sa mnom

i pad i let

 

i klanjamo se

do samog dna praznine

da ona u moje

a ja u njeno ime

ispijemo čaše gorčine

 

Jedan komentar za "PRAZNINA"

  1. mirko1
    mirko1
    20/04/2019 at 1:24 pm Permalink

    Vrlo vješto i iznimno dobro napisano za moj doživljaj.
    LPM

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.