Sve si lijepo rekao u dva stiha, svi se pomalo groze starosti ali ju naravno ipak priželjkuju, ne zna mladost što je starost ali zna starost što je mladost i tim je starost teža, ublažit ju mogu samo ljudi po prirodi tolerantni i puni razumjevanja.
Pozdrav Sumiko !
Cijeli život se bojim ledenih srca.
Dogodi se da neka ogriju baš u starosti.
To nije poruka tvojih stihova, ali je dokaz da su moćni jer su me potakli na dublje razmišljanje.
Pozdrav!
Uz pozdrav, napominjem da sam pročitao i upamtio, te ponavljao. Zaći u srce, ne naći ništa, pa mu se opet vratiti. Zanimljivo je i hvale vrijedno tvoje umijeće.
kao da je u ova dva stiha zbijen sav strah ovoga svijeta ,,
dojmila me se silina od nečeg ne doživljenog već primjećenog što je ostavilo trag i rezultiralo tako kako jest,
pozdrav
For Mihaela – sve je moguće. Koliko samo rupa, tj. praznine ostaje u zemljinoj kori kada izvadimo svu naftu, plin, dijamante, metale i ostalo, pa se moraju te tektonske ploče preslagivati.
Pozdrav, Očaranci!
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
20/06/2012 at 9:32 pm Permalink
Ledena srca nemaju topline ni za mlade ni za stare. Ledena srca su samo privid srca. Pozdrav Sumiko 🙂
20/06/2012 at 9:37 pm Permalink
sumiko na tren si uravnotežio misao da pluta nebom
od same starosti milion puta su gori ljudi koji žele
poništiti tu starost i obezvrijediti ju
noć
SFD
20/06/2012 at 10:22 pm Permalink
Sve si lijepo rekao u dva stiha, svi se pomalo groze starosti ali ju naravno ipak priželjkuju, ne zna mladost što je starost ali zna starost što je mladost i tim je starost teža, ublažit ju mogu samo ljudi po prirodi tolerantni i puni razumjevanja.
Pozdrav Sumiko !
21/06/2012 at 3:48 am Permalink
Jedina pravda je da svi stare. U tom frizideru nije rok trajanja duzi, ledena srca stare brze, baksuzi
Lep pozdrav Sumiko 🙂
21/06/2012 at 6:15 am Permalink
i ne treba se plašiti…
21/06/2012 at 4:44 pm Permalink
Cijeli život se bojim ledenih srca.
Dogodi se da neka ogriju baš u starosti.
To nije poruka tvojih stihova, ali je dokaz da su moćni jer su me potakli na dublje razmišljanje.
Pozdrav!
22/06/2012 at 6:47 pm Permalink
Uz pozdrav, napominjem da sam pročitao i upamtio, te ponavljao. Zaći u srce, ne naći ništa, pa mu se opet vratiti. Zanimljivo je i hvale vrijedno tvoje umijeće.
22/06/2012 at 7:39 pm Permalink
kao da je u ova dva stiha zbijen sav strah ovoga svijeta ,,
dojmila me se silina od nečeg ne doživljenog već primjećenog što je ostavilo trag i rezultiralo tako kako jest,
pozdrav