Na vrata života

studen stiže, kuca

i um nekada snažan

slabi i kljuca

.

Ledi stvarnost,

bezvoljnost tijelu daje,

huji razorno

kao sjevernjak ludi,

ne pamti više osjećaje.

Noćima kosti ledi,

mjesec u tmini skriva

i sve što je bilo lijepo

neraspoznatljivo biva.

Um se načet neda

odupire se snažno

srcu više ništa

nije drago, važno.

Studen je opaka

aždaja što vreba

zato samo ljubavlju

tjerati je treba.