Kad imaš nekog tko zna slušati
otkrivaš sav krhkog srca lom
nisu ti dugi ti samotni sati
podijeliš otrov sa sjenkom tom.

Kad imaš nekog tko zna stati
uliješ u čašu čemer života svog
lukavštinom te neće smušati
obrisat će suze s obraza tvog.

Kad imaš nekog tko zna utješiti
riječi teku odnoseći sa sobom bol
trepere u tebi, moraš ih se riješiti
stihovima što ispiru gorku sol.

Kad imaš nekog tko zna plakati
isplakat će sve neispisane riječi
svaku mrtvu suzu će posrkati
i nečujno dalje u ponornici teći.