Lutala sam predugo iza portala prošlosti

tražeći ispunu nedostajanja…

zrno ljubavi pa bilo veličine zrna gorušice.

                        .

Lutala sam  labirintima samoće

tražeći nas da zaustavim vrijeme

koje nas je ukralo.

                              .

Zaustavila bih teške kazaljke bezvremenosti,

zatvorila portal čežnjom ukrašen

i nikada ga više otvorila ne bih.

                            .

Lutala sam obučena u nostalgiju…

milovala svako drvo, klupe napuštene…

Očima sam pozdravljala sjene prošlosti…

                      .

A srce mi je ostalo prazno,

ni prošlost, ni sadašnjost, ne mare za njega.

Zatvaram portal prošlosti zauvijek,

                      .

Sada lutam sadašnjošću

jer prošlost je ostavila tragove u njoj.

Godine se nižu k’o šarene perle.

                  .

Lutam kroz njih

Kroz trostruke čvorove i

pokušavam rasplesti svaki od njih.

                     .

Ali ne ide. Ostaju čvorovi.

Ne daju perlama da klize nesputano.

Lutam, živote, lutam kroz tebe!