Budna razgrćem tamu
I dozivljem zoru
Dok u zlatnom kaležu
Sunce skriva.

Ne spavam…
Ne sanjam…
Samo slušam sate
Obješene o vrpcu prolaznosti
Kako putuju kroz noć,

Predugu, crnu, gustu noć
Koja se poput smole
Lijepi na okna
I klizi u nutrinu mi:
Gusta, samotna, teška…

Čujem ju kako uzdiše
Negdje duboko u meni
Dok se gnijezdi tražeći izlaz.

Oči bolno prate sjene nestajanja
Još jedne čežnje
Zarobljene u zjenicama.

Noć klizi po mom tijelu
I jezom usamljenosti
Ispunjava svaku poru kože,
Ostavljajući za sobom:
Ljepljiv, bolan trag.

Želja se budi na suhim usnama …
Noć je još mlada.

Želim da je Sunce rastopi
Da nestane
I makar pred jutro da utonem u san.

Suzana Marić