Tama…
Obavija me gladnim rukama,
upija u sebe.
Nestajem…
Plamen voštanice u meni dogorijeva,
gasi ga vjetar prohladne noći.
Tama…
Susrećemo se u ambisu nestajanja.
Snovi naše susrete u tami dogovaraju.
Nestaješ u sumaglici jutra,
dok zarobljena Luna u crnom oklopu plače.
Tama…
Noćas su mi ukrali zvijezde,
ugasile su se i u mojim očima!
Vratite mi ih!
Vratite mi moje zvijezde!
Vratite ih na moje nebo!
Tišina…
O kako tišina zna tamna biti!
Obgrljena sobom
tišinu predem na kolovratu samoće…
Tiho, tiho…
Pređa mi se pod nogama nakuplja.
Teško je klupko
samotnih misli u tamu zakotrljano
pa se odmata, odmata,
a noć traje.
Plačem noćas u tami;
Ukrali su moje zvijezde!
Suzana Marić
Nema komentara za "Suzana Marić “Noćas su mi ukrali zvijezde”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.