SAMOĆA

samoća je tišina u noći,
glas koji šapće u praznom prostoru,
sjena koja prati svaki korak
i odjekuje u praznini.

samoća je prazna stolica
u kutu sobe gdje nitko ne sjedi,
pogled kroz prozor u daljinu
očekujući siluetu na obzoru.

samoća je zvuk koji nestaje
u vjetru koji puše kroz pusto polje,
osjećaj da si sam na svijetu
i da te nitko ne čuje.

samoća je…
pustinjski cvijet koji cvjeta u noći
i nestaje s prvim zrakama sunca.

samoća je trag u pijesku
kojeg valovi brišu, odnose u dubine,
šapat u oluji
koji nitko ne sluša.

samoća je sjećanje na ono
što nikad nije bilo
i nada u ono
što možda nikad neće biti.

Suzana Marić