Na zapadu, negdje tamo
gdje tama stoluje, tamo
gdje se Sunce nikada ne rađa
zalutala je jedna životna lađa.

Na Istok je željela ići
kako bi Suncu mogla prići
kako bi osušila suze sa jedara
al’ vjetrovi zapuhaše
iz nebeskih njedara.
.

Odnesoše je valovi u mračne dubine
zagrliše je krila crne sudbine
vjetrovi joj jarbol slomiše
životne lađe nema više.
.

A samo je ploviti, živjeti htjela
katkad bi željom odletjela
daleko gdje se sreća rađa
ta malena, životna lađa.