Opet će se različci razliti po livadi

Poput djelića ukradenog neba

Razlivenog u travi.

I žuti irisi , zrakom Sunca obojani

Prekrit će tragove umornih koraka

Što su odlazeći nehotice polomili

Prve pupoljke. 

I sve će biti kao prije…

Tužno, pusto…

Park okovan tišinom

Vapit će za dodirom ptičjeg krila

I nježnog lahora što bi mu se u

Krošnje drveća spleo.

Sve će biti kao prije…

Osmjesi će poput grimase stajati na licima

U vremenu zgažena čovjeka

Što kroči sivilom hladnog pločnika

Ogrnutog pohlepom.

 Rominjat će hladna kiša

I magla će se dovlačiti

Poput tjeskobe.

Sve će biti kao prije…

I mi ćemo stajati

Na početku kraja

Gledati kroz zamagljen prozor

Tragove u pijesku vremena

Što ih vjetar polagano briše.

Gledat ćemo život kako kako teče

Poput rijeke unepovrat

Dok kišne kapi zalijevaju

Plave različke i

Žute irise.

I radovat ćemo se svakom novom danu.