Ne gledaj u nebo dok žarko sunce sije,
ni u zvjezdano kad mjesec zlatan ti se smije.
Ne gledaj u dubine mora plava
ni povrh vrhova što snježna im glava.

U moje samo zagledaj se oči
u njima sav se život toči
k’o na rodnoj slavonskoj njivi
one su zelena rijeka kao izvor živi.

U njima je  jučer, danas i sutra
moje su oči vatrena  noć i nova jutra.
Dan su za te darovan bez kraja
ljubav u njim zauvijek nas spaja.

Ne gledaj u nebo ni u mora duboka
niti rijeka neka ti ne traži toka
sve dok oči moje za te plamom gore
zaboravi da postoji i nebo i more.

15.11.2012.