Sva jedra vise, a šuti more

horizont mutan i vrijeme stoji

štiva pod vodom, može li gore

dok siva magla sve sivim boji.

 

Pružam ti ruku, ne vidiš mene

ne vidiš odraz ljubavi strasne

mog svijeta nema, sve je od pjene

sve sobom nosi večer što gasne.

 

A more šuti, što može reći

što reći brodu koji tone

luda se želja valom ne priječi

ludome srcu sva zvona zvone.

 

Ma neka tone, neka boli

neka na dnu morskome sniva

neka na rane sipaju soli

bilo je sretna uvala živa.