Spustila se na prstima veče

titraju sjene dok svijeća trne

mnogima noć u samoći teče

postoje samo nijanse crne.

 

Od odraza bježe moje nade

kao s potoka plahe srne

nebu opet netko boje krade

zora oblači nijanse crne.

 

Zemlja će pokriti svaku glavu

neka se humus na moju zgrne

čuvaj u oku pariško plavu

i nestat će sve nijanse crne.

 

Spavaj anđele kad nema mira

to srce vječno žedno romanse

sutra ću htjeti boju safira

što je ljubav nego stvar nijanse.