Vi, koji prisežete

na mjesečeve mijene

i ukazujete svoja lica

sred svemirskih krčmi,

vi, što se najavljujete

kao evanđelje čovjeku

gladnom vlastita doma

i mira bez pogroma,

vi, čije kraljevstvo

zemno i podzemno

iz blata i od gnjile bubri,

vi, koji kano i ja,

jeste tek sebri i žalni ljudi,

vi ljubite čovjeka

ljubavi kljastom.

U hodu svome

oštroperom nebo porite

i vojštite za crvljive strvi.

Zaboraviste

u suluđu svome,

čovjek je stvaranje

iz duha i od krvi.