Preko ruba svijeta leti svileni šal
Dahom vjetra nošen kao rajski ždral
Dahom vjetra nošen kao svileni san
Nekog davnog ljeta od zlatnih niti tkan.

Plovi nebom kao ptica i kao val
Vječno ako treba, jedan svileni šal
Nekog davnog ljeta od zlatnih niti tkan
Da ga vjetar preda na jedan prazan dlan.

I već stoput pade i zaprljan i star
Al’ ga vjetar nade još nosi kao dar.
Sanjano vjenčanje čeka svoje vrijeme
Živi obećanje kad su usne nijeme.