U studenom više nema boja,
sve se svedu na sive nijanse.
Hladna jutra prekidaju romanse,
na uglu rijetko pogdjekoja.

Studeni dani su bez snage,
kratkoga daha i bez volje,
u čekanju snuju da bit će bolje
kad proljeće rodi noći blage.

U studenom dani k’o bez života
tek ponekad dadu sutonski plamen
i dok gori nebo kao znamen
toplinu i radost svezaše u smotak.