Nacrtala bih ljubav dugom u tvom oku
i širokim ti osmijehom ukrasila lice.
Samo da poželiš, u jednom bih skoku
u naručje ti spustila zvijezde padalice.

U svoj bi zagrljaj stisla tvoje zime
i lahorom proljeća zamrsila ti kose
i svaki put kad mišlju ti prostruji moje ime,
tvoja tuga postala bi sjaj u kapi rose.

Vječnosti bi ukrala najljepše minute
i mrvicu mladosti da u sva vremena
ostane toplina kad uz moje skute
u drhtaju naslutiš da sam samo žena.

Smisao si pjesme koju sada pišem
ali ti je nikad neću zapjevati.
Dok pod svojom kožom samo tebe dišem,
sudbinu će tvoju druge note tkati.