Žmigoljibezbrigolji

šapuće Pero i čeka

da riječ postane rijeka,

da živi kao Antuntun

da svijet bude mašte pun!

Čuda su, desila se, istoga trena

Reksi stavio zlom susjedu lanac!

Maja češlja pijetlu rep,

kokice u vrtu plešu step!

Mišić Gricko ispija vino

ništa od sira nije mu fino!

Vani je sunce – a čokse kiše,

ribica Mima na srce diše!

 

Što je ovo, smije se Pero

baka po lokvici gaca,

djed mijauče kao maca!

Mamaaa, gdje si, da vidiš ovo!

Žmigoljibezbrigolji

izgovara Pero i gle, već ga nosi vihorasti prah

na krevet, u jedan mah!

 

U taj tren proviri sa kata

mama, na Perina vrata

dal’ djetešce njeno, mirno spava?

Dobro je, viri mu samo kosa plava.

Poljubi ga mama i ode

puštajući da ga snovi i dalje vode.

Žmigoljibezbrigolji

šapuće Pero, prenuvši snove

idemo u avanture nove!