Gledam te,
pakiraš kofere
one prastare,
prašnjave,
što godinama
zaboravljeni su ležali
na starom tavanu
koji svaku
uspomenu čuva.
Ti odlaziš,
plakati neću,
suze sam vriskom
u sebi zatomila,
stojim ponosna,
nijema,slijepa.
Znam, jednoga dana
tražit ćeš se
u mojim pjesmama
ali tamo
neće te biti.
Svim si pjesmama
opjevan
potrošene sve su riječi,
uzaludnosti
sad je kraj.

Štefica Vanjek-Štefi