Ti pamtiš kako sam bosa trčala Bolunjskom šumom
zbog izgubljene oklade,
kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama
samo da čuje naš smijeh.
Ti pamtiš kako smo ostali gladni jer se garson
izbezumio mojim zahtjevom
da steak ne bude krvav i kako su nas pozdravljale
male kavane uz Seinu.
Ti pamtiš kako sam htjela pješice na Eiffela,
a ti si htio kupiti svu sol raspjevanog grada
da od strme ulice načiniš sanjkalište za mene
baš onako kako je to učinio grof Janko za svoju dragu.
Ti pamtiš kako smo satima sjedili pred Monetom,
jeli kuhana jaja. Bio je to prvi nezabilježeni performans
kada je Doručak na travi dobio dvije nove figure
bezbrižne, zaljubljene.
A noću, kada se cijeli grad pretvori u krijesnicu
vodio si me u Mlin, još čujem Offenbacha,
recitirao si mi Preverta i ja sam malo plakala
jer ja uvijek plačem kada nježan stih čujem.
I sliku si mi na Montmartreu kupio
od nepoznatog slikara. Imao je bradicu,
osmijeh gladnog studenta i francusku kapicu,
a ja sam je negdje usput izgubila.
Ti pamtiš, ti uvijek sve pamtiš.
Zašto ja uvijek sve zaboravim?
.
Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK
Suzana Marić
julija
08/08/2012 at 2:47 pm Permalink
a ja pamtim ovu pjesmu,ne znam je li dorađena ali pamtim posebno ovaj dio
a ti si htio kupiti svu sol raspjevanog grada
da od strme ulice načiniš sanjkalište za mene
baš onako kako je to učinio grof Janko za svoju dragu.
jako lijepo, nostalgično sjećanje kroz divne stihove, pozdrav i 🙂
08/08/2012 at 5:32 pm Permalink
E Jime, ne pamtiš jer pjesma je nova. Ti pamtiš iz povijesti priču o grofu Janku Draškoviću koji je ulicu u Parizu, koja možda još nosi njegovo ime, posuo uslijed ljeta solju kako bi se njegova tadašnja ljubav mogla sanjkati.veliki pozdrav i 🙂 🙂
08/08/2012 at 6:49 pm Permalink
🙂
08/08/2012 at 6:59 pm Permalink
“recitirao si mi Preverta i ja sam malo plakala
jer ja uvijek plačem kada nježan stih čujem.”
Odlična. Uživao sam. Pariz slično doživljavam.
Pariz… Pariz.
(Sjetim li se Šerbedžije čujem odmah Ne daj se ines).
“kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama
samo da čuje naš smijeh”.
Uživao sam čitajući.
(Sjetim li se Montmartre-a vidim kist, platna… umjetnost)
Uživao sam, Marija, čitajući ovu pjesmu! 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂
08/08/2012 at 7:47 pm Permalink
Hvala Mirko,imala sam Pariz jednog davnog proljeća i tako je ostao u meni. 🙂 🙂 🙂
08/08/2012 at 8:34 pm Permalink
… a u ‘zaboravu’ nastaju i neke divne pjesme 🙂 Lijepo Marija, kao da čitatelja vodiš po svijetu i usput podastireš emocije za kojima svi žudimo.
Noćkaa !
09/08/2012 at 5:14 am Permalink
Hvala Perlaa. Ranojutarnji pozdrav! 🙂
09/08/2012 at 11:33 am Permalink
lijepo…
09/08/2012 at 3:40 pm Permalink
Nevenka, 🙂