Ti pamtiš

Ti pamtiš kako sam bosa trčala Bolunjskom šumom

zbog izgubljene oklade,

kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama

samo da čuje naš smijeh.

 

Ti pamtiš kako smo ostali gladni jer se  garson

izbezumio mojim  zahtjevom

da steak ne bude krvav i kako su nas pozdravljale

male kavane uz Seinu.

 

Ti pamtiš kako sam htjela pješice na Eiffela,

a ti si htio kupiti svu sol raspjevanog grada

da od strme ulice načiniš sanjkalište za mene

baš onako kako je to učinio grof Janko za svoju dragu.

 

Ti pamtiš kako smo satima sjedili pred Monetom,

jeli kuhana jaja. Bio je to prvi nezabilježeni performans

kada je Doručak na travi dobio dvije nove figure

bezbrižne, zaljubljene.

 

A noću, kada se cijeli grad pretvori u krijesnicu

vodio si me u Mlin, još čujem Offenbacha,

recitirao si mi Preverta i ja sam malo plakala

jer ja uvijek plačem kada nježan stih čujem.

 

I sliku si mi na Montmartreu kupio

od nepoznatog slikara. Imao je bradicu,

osmijeh gladnog studenta i francusku kapicu,

a ja sam je negdje usput izgubila.

 

Ti pamtiš, ti uvijek sve pamtiš.

Zašto ja uvijek sve zaboravim?

.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK

PISCI_LJUBAV_I_Ostale

 

 

 

 

9 komentara za "Ti pamtiš"

  1. Jim Corbet
    08/08/2012 at 2:47 pm Permalink

    a ja pamtim ovu pjesmu,ne znam je li dorađena ali pamtim posebno ovaj dio

    a ti si htio kupiti svu sol raspjevanog grada
    da od strme ulice načiniš sanjkalište za mene
    baš onako kako je to učinio grof Janko za svoju dragu.

    jako lijepo, nostalgično sjećanje kroz divne stihove, pozdrav i 🙂

  2. Marija
    08/08/2012 at 5:32 pm Permalink

    E Jime, ne pamtiš jer pjesma je nova. Ti pamtiš iz povijesti priču o grofu Janku Draškoviću koji je ulicu u Parizu, koja možda još nosi njegovo ime, posuo uslijed ljeta solju kako bi se njegova tadašnja ljubav mogla sanjkati.veliki pozdrav i 🙂 🙂

  3. Jim Corbet
    08/08/2012 at 6:49 pm Permalink

    🙂

  4. mirko
    08/08/2012 at 6:59 pm Permalink

    “recitirao si mi Preverta i ja sam malo plakala
    jer ja uvijek plačem kada nježan stih čujem.”

    Odlična. Uživao sam. Pariz slično doživljavam.
    Pariz… Pariz.
    (Sjetim li se Šerbedžije čujem odmah Ne daj se ines).

    “kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama
    samo da čuje naš smijeh”.
    Uživao sam čitajući.

    (Sjetim li se Montmartre-a vidim kist, platna… umjetnost)
    Uživao sam, Marija, čitajući ovu pjesmu! 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂 🙂

  5. julija
    08/08/2012 at 7:47 pm Permalink

    Hvala Mirko,imala sam Pariz jednog davnog proljeća i tako je ostao u meni. 🙂 🙂 🙂

  6. blueperlaa
    08/08/2012 at 8:34 pm Permalink

    … a u ‘zaboravu’ nastaju i neke divne pjesme 🙂 Lijepo Marija, kao da čitatelja vodiš po svijetu i usput podastireš emocije za kojima svi žudimo.

    Noćkaa !

  7. Marija
    09/08/2012 at 5:14 am Permalink

    Hvala Perlaa. Ranojutarnji pozdrav! 🙂

  8. Nevenka Pupek
    09/08/2012 at 11:33 am Permalink

    lijepo…

  9. julija
    09/08/2012 at 3:40 pm Permalink

    Nevenka, 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.