Kažu da je čovjek
Kovač svoje sreće
Kovač možda
Ali je i nakovanj

Po kojem život
Nemilosrdno udara
Dan za danom
Ostavljajući na njemu tragove
Svojih udaraca
Koje nijemo podnosi
Dok ovi odzvanjaju
Jekom života
A sudbina poput mijeha
Vatru potpiruje

Kažu da je čovjek
Putnik kroz vrijeme
Samo gost na ovome svijetu

Putnik završi svoje putovanje
Primiri se na odredištu
Ostane ili krene dalje

Ako je gost
Gje je domaćin
Da ga posjedne za svoj stol
I pogosti najboljim jelom i pićem
Da mu pokaže svoje gostoprimstvo
Gost zatiće napuštenu kuću
Domaćina nema
Jelo si sam pripravlja
I konak pod nebom pronalazi

A onda sve ostavi i nestane u tišini