Tko si ti

ne poznajem više

tvoj glas

možda je netko nalik tebi

u čijem šapatu

nema nas

 

tko si

da drsko lomiš

neizbježno

i toplim dahom

lediš

sve što te

voljelo nježno

 

otvaraš vrata

ljubičastog smisla

pa razbijaš

kristalnu kuglu

u koju sam

svemir

stisla

 

tko si ti

što krinku

na lice stavljaš

prosipaš

nebom zvijezde

i nemir

ostavljaš

.

te oči

sumnjom

otvorene

u tami napukle noći

pogledom

progone mene