Samoća

Slikovni rezultat za suze ljubavi

bloger.ba

U praznoj sobi
Tišina se smije
I bode dušu
Svojim oštrim kopljem.

Dok vani magla

Spušta svoje zastore

 Svjetla se gase

Završava jedna predstava

Bez aplauza.

Na binu su bačene bijele kale.

Još samo vjetar svira

Zadnje akorde

Mjuzikla prolaznosti .

Svaka se nota

Svakim uzdahom

Sve dublje uvlači u pore

Pa kao nametnik

Grize ,izjeda

Ispija posljednju

Životnu kap

Predajući tijelo melankoliji.

U bijeloj sobi

Još samo crni sat otkucava

Jedan krug zatvara.

Jedan treptaj ispraća

Posljednju suzu.

SUZANA MARIĆ 2017.

16 komentara za "Samoća"

  1. julija
    16/01/2017 at 11:11 am Permalink

    Iz pjesme bih izbacila sintagmu pozornica života jer su ga mnogo koristili pa se izlizao. Možda, da zadržiš sliku napisati nešto kao
    spušta zastore nad zadnjim činom drame…
    Stihovi lijepo dočaravaju duševno stanje. LP, Suzana:)

  2. Suzana Marić
    16/01/2017 at 11:49 am Permalink

    Marija, evo nešto sam izmijenila ,pa se nadam, da je sada bolje . Hvala na pažnji i sugestiji. Tu sam,da učim i naučim 🙂 Ugodan dan ti želim 🙂

  3. Sanja Oblak
    16/01/2017 at 12:44 pm Permalink

    Pjesma laganim ritmom okreće stranice života i nezaustavljivo klizi u samoću. Ostaje još zadnja suza koja ju zamjećuje … Kraj pjesme me je najviše dojmio. Doista odlično rečeno:

    Još samo crni sat otkucava
    Jedan krug zatvara.
    Jedan treptaj ispraća
    Posljednju suzu.

    Topli pozdrav ti leti draga Suzana 🙂

  4. marissa
    16/01/2017 at 6:38 pm Permalink

    Puno tuge si slila u ovu pjesmu. Neka tu ostane. Kao zapis i kao odrešenje.
    Jako me zaokupila ova dramatična pjesma.
    Veliki pozdrav draga Suzana 🙂

  5. Suzana Marić
    16/01/2017 at 7:18 pm Permalink

    Sanja draga, uvijek rado čitam tvoje komentare,jer uvijek imaš lijepu riječ .Stoga ti se od srca zahvaljujem I topli pozdrav šaljem 🙂

  6. Suzana Marić
    16/01/2017 at 7:22 pm Permalink

    Draga Marissa, kada bi tuga ostala samo u pjesmi ,kada ne bi dotakla nikoga od nas ,ja bih pisala bez prestanka ,ne bih joj dala da diše,ali život drugačiju pjesmu piše. Hvala ti na tvojem komentaru .Ugodnu večer ti
    želim 🙂

  7. nevenka
    16/01/2017 at 7:26 pm Permalink

    da, brzo prođe i zatvori se krug života, lijepo
    pozz

  8. Suzana Marić
    16/01/2017 at 7:33 pm Permalink

    Hvala; Nevenka 🙂

  9. Marija
    16/01/2017 at 8:50 pm Permalink

    O, kako te razumijem. Čovjek ponekad treba snagu konja, a nema je od kuda uzeti. Presuši. No tvoj je izvor duboka rijeka. Naći će svoj put.:)

  10. katarinab
    16/01/2017 at 9:08 pm Permalink

    Suzana, iz teških situacija u životu nastanu lijepi stihovi kao da nas patnja oplemenjuje i daju nam snagu za dalje ma koliko se čini suprotno. Tuga nas može slomiti, ali moramo biti svjesni da život teče dalje i da na neki način sami sebi moramo pomoći (živimo samo jednom) i naći i kap radosti u novom danu.

    Veliki pozdrav i lijepe snove ti želim! 🙂

  11. Suzana Marić
    16/01/2017 at 9:45 pm Permalink

    Ponekada izvori presuše i snaga nestane. Nadam se i vjerujem u bolje u svjetlo na kraju tunela ,samo trebam proći kroz njega . Marija draga, hvala ti na podršci i razumijevanju.Laku noć ti želim 🙂

  12. Suzana Marić
    16/01/2017 at 9:48 pm Permalink

    Ponekada pjesme plaču umjesto nas,draga Katarina . Živim za kap i dan radosti . Hvala ti na lijepom komentaru . Ugodne snove ti želim 🙂

  13. boba grljusic
    17/01/2017 at 6:50 am Permalink

    trenutno stanje slabosti -no ima ovdje i bijele boje koja me veseli .
    pozdrav

  14. Suzana Marić
    17/01/2017 at 6:13 pm Permalink

    Bobo , hvala ti na pažnji i komentaru . LP 🙂

  15. Murtulica
    17/01/2017 at 7:54 pm Permalink

    Iz tuge i samoće, izniknu najljepši stihovi!
    Veliki pozdrav, Suzana 🙂

  16. Suzana Marić
    21/01/2017 at 6:51 pm Permalink

    Stanka, kasnim sa odgovorom . Hvala ti draga ,na komentaru. Ugodnu večer ti želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.