Za Ž.K

Mnoge su suze isplakane,
a more ih je popilo.
Iako te nema
ja te tražim po suhozidima
svoje duše.
Pokušavam ti čuti glas
u školjki morskoj,
a nema te.
Otišao si poput morske pjene.
More te je  odavno oplakalo.
Bijelo je jedro spušteno, miruje.
Ne šume valovi više priču tvoju.
Sada samo crna ptica
kobnu pjesmu pjeva
na ogoljelom drvetu
i društvo mi pravi.