TrešnjeUObjektivu
Za nama se kotrljaju pokliči indijanca.
U nerazboritosti sanjamo bicikle dobrodošlice
Na fotografijama se volimo
A sada smo još jače u klupku poljubaca
Nismo stranci, godine su odslužile svoje
Prepoznao bih obrise tvoje
I na postelji mi smrtnoj
Kada anđeli nađu razlog
I oduzmu mi tebe
Odlazim u kutiju iluzije
Još te volim, brižno brišem
Portrete trešanja
Držala si mi
Ljestve prema oblacima
Dok sam se verao
Kao vjeverica dlakava
Bez trepavica i modrih očiju
Bio bih stranac, nesretnik
Koji ne plače
A opet tužnog pogleda
Pozdravlja vlakove u neke nove
Usudio bih se reći velegradove
Gdje riječi nisu potrebne.
Tamo je kapitulacija moje
Jedino izgledno stanje
10 komentara za "TrešnjeUObjektivu"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.