Udahni me

kad jutro te probudi

mirisom kave

i moje ruke

pred tebe kad stave

svježe pečene kroasane.

 

Udahni me

kad sunce grane

i obasja mi put,

a u očima mojim

pronađeš utjehu

i zaboraviš

zašto si jučer bio ljut.

 

Udahni me

kad vratiš se umoran

s posla

i padaš s nogu,

a ja ću

najbolje što mogu

poljupcima obrisati

bore s tvog lica.

 

Udahni me

ponekad umornu i snenu

na kraju dana

kad više nisam

niti svježa

niti dotjerana.

 

Pa ipak,

udahni me,

dio po dio

jer takvu me znaš

i trebaš

svakog dana;

i to što jesi,

bez mene ne bi bio.