Kad sve prođe

a proći će,

opet ću

bistra teći.

Tvoja sam životna kiša,

milosna

klokoćem,

žuborim,

nosim sve raspjevane ritmove,

kolorite dana.

Tvoj sam sklad i spokoj.

Zbog tebe

razmičem svjetove!

Tvoja sam

suza kristalna,

čista,

radosna.

 

Zašto to čovječe, ne vidiš?

 

Podari mi misli,  djelić težnje,

zaželi opet onu svježinu i radost

dok u dlanove skupljaš

i ispijaš nektar što grgolji.

Samo tako mogu

rađati suzama sretne kiše,

okrijepiti zdravljem

sve duše grada,

samo tako

zanavijek,

umivati lica

svojim blagoslovom.