Mogao bih reći

da si sunčana zraka  na prozoru kroz koji gledam svijet

I u ovoj sreći da mi je žena svaka

zaboravljena pjesma, zgažen cvijet.

 

Mogao bih reći

da zvijezde na nebu prate Mliječnu stazu  tvoga tijela,

Mogao bih teći ko kiša u žlijebu

kroz tvoje uši – ako bi to htjela.

 

Mogao bih reći

(sve u ime ljubavi) poneku besmislenu stvar,  čak strašnu,

Mogao bih leći  uz taj pjev sladunjavi

na tvoju dušu zamotan u mašnu.

 

Mogao bih reći,

tako zaigran sobom, da pripada tebi svaki moj dio,

Mogao bih preći drugi tren na “zbogom “

i plakala bi – ako bih to htio.

 

Mogao bih reći

da nisu dunje rane mirisne ko tvoja vilinska kosa,

Netko bi treći tako lako sa strane

prozreo tu igru, vidio tko sam.

 

Mogao bih reći

(tko mi jeziku brani) da te kupujem riječima slatkim,

Mogla bi reći, no, nasmij se i stani  –  

istina je u crtama kratkim.