Vezem zoru, na postolju mirnom
pišem priču u kutku svom tihom.
Svaki bod je posvećen tamjanom i smirnom
dom je vezen sav sa zlatnim stihom.
.

Crvenim nitima vezem platno snježno
plavim nebo što nad nama bdije.
Sunca zalaz, tvoje ime nježno
vezem dok me topla ljubav grije.
.

Vez su slova, sve se razumije
baka je vezla i pjesmu pjevala.
U vezu se njenom slatka pjesma krije
utkati ju vješto samo ona je znala.
.

Nad Slatinom vezem nebo široko
polje koje se sa šumom spaja.
A na nebu soko leti visoko
ljepota je to kao iz raja.
.

U svakom križiću jedan je dan
tambura, ljudi, pjesma do zore.
Crkva i dječji nevini san
seljak koji crnicu ore.
.

Vezem krovove i dim iz dimnjaka
i Slatini srce purpurne boje.
Tako me je naučila baka
da s ljubavlju čuvam uspomene svoje.
.

Kad noć padne nad podravskom ravni
izvezen stoji mak i pšenice klas.
I osjećaj onaj prekrasan, davni
koji je pjesmom spajao sve nas.
.

Kad završim pjesmu i zavežem kraj
vez ću raširiti, oči zatvoriti.
Vidjet ću opet tebe, znaj
tvoju ću sliku u pjesmu pretvoriti.
.

Suzana Marić